Da li se postaje ovisnik kad se počne sa uzimanjem insulina? Da li se treba skrivati od drugih ljudi kad se uzima insulin? Šta moja porodica i prijatelji treba da znaju o insulinu? Odgovore na ova i slična pitanja daje Edukacijski audio CD ”Moj život sa inzulinom” za osobe sa dijabetesom koji je realizovao magazin VitalPlus uz pomoć kompanije Novo Nordisk, s ciljem unapređenja prevencije komplikacija dijabetesa kroz poboljšanje komunikacije i saradnje pacijenata i zdravstvenih radnika u izboru i pridržavanju odgovarajuće terapije za dijabetes.

Za slušanje pritisnite strelicu:

Modul 06: Da li će me ljudi osuđivati jer uzimam insulin?

Pripremila: Dr. Aleksandra Kamburov

Dijabetes melitus je problem sa kojim se mora živjeti i to što je udobnije moguće. Za liječenje dijabetes melitusa, u zavisnosti od faze bolesti, koriste se tablete i insulin koji je zamjena za vlastiti tjelesni insulin.

Ponekad se pacijenti plaše da će ih ljudi osuđivati i diskriminisati ako saznaju da koriste insulin. Ovaj strah vjerovatno uzrokuje to što se insulin uzima kao injekcija i to što se još uvijek ponegdje koristi raniji (i pogrešan) naziv „insulin-zavisni dijabetes“.

Ako koristite insulin kao lijek, Vi to radite da biste sačuvali Vaše zdravlje, i većina ljudi će to poštovati. Osuđivanje može doći samo od strane ljudi koji nisu dovoljno obrazovani, koji imaju neopravdane predrasude ili loše namjere. Mnogi od njih će brzo promijeniti mišljenje, kada im objasnite šta je insulin i zašto se koristi. Mišljenje onih koji ostanu negativni, ne treba ni da Vas zanima.

Da li se postaje ovisnik kad se počne sa uzimanjem insulina?

Ljudi se ponekad plaše da će ih okolina usporediti sa ovisnicima o narkoticima jer koriste insulin. Tom strahu doprinosi i to što se naziv „insulin ovisni dijabetes“ ranije koristio za dijabetes tip 1, koji od samog početka zahtijeva korištenje insulina. Danas taj naziv više nije u upotrebi jer liječenje i dijabetesa tipa 2 u određenoj fazi najčešće zahtijeva terapiju insulinom.

A što se tiče ovisnosti o insulinu, treba svima biti jasno da su apsolutno svi ljudi, sa dijabetesom ili bez njega, ovisni o insulinu i da bez njega ne bi mogli živjeti. Razlika je samo u tome da kod jednih insulin proizvodi njihova vlastita gušterača, a da drugi zbog dijabetesa imaju nedostatak vlastitog insulina pa ga moraju ga uzimati u vidu injekcija.

Liječenje insulinom postaje neophodno kada se nivo šećera u krvi ne može kontrolisati na drugi način. Insulin je lijek koji se ubrizgava potkožno jer ne može da se resorbuje kroz probavni trakt. U pojednim stresnim situacijama za organizam (infekcije, srčani udar i sl.) i ukoliko imate dobro regulisanu šećernu bolest, uz tablete može postojati prolazna potreba za uključivanjem insulina. Nakon smirivanja tegoba koje su dovele do poremećaja šećera u krvi, može se isključiti insulin i preći ponovo na tablete. Ipak, kod većine pacijenata, vremenom, kako bolest traje, iscrpljuje se gušterača. U organizmu tada nema dovoljno insulina, te je neophodno da se uključi insulin, jer je to jedini način da se bolest drži pod kontrolom. Svako ko boluje od šećerne bolesti mora da zna da je insulin lijek. Vama dostupni insulini su pakovani u obliku penova i napravljeni su tako da je vrlo jednostavno doziranje i davanje insulina, te su igle tako male da se ubod praktično i ne osjeti. Zato ne treba da razmišljate o tome da je uključivanje insulina tragedija za Vas. Treba misliti o tome da ćete dobro regulisati šećer u krvi i tako spriječiti nastanak komplikacija koje bi Vas mogle onesposobiti. Uvođenjem insulina u Vaše liječenje ćete spriječiti komplikacije i sačuvati zdravlje i život.

Da li se treba skrivati od drugih ljudi kad se uzima insulin?

Nikad nemojte zaboraviti, dijabetes melitus je bolest koje se ne treba stidjeti. Okrenite se oko sebe, među vašim poznanicima, komšijama i rođacima sigurno ima još onih koji imaju dijabetes i koji koriste insulin. Ako je za vaše liječenje neophodan insulin, ne krijte to od svoje okoline. Objasnite im šta je insulin i zašto se koristi. Tako ćete pomoći i sebi, a i drugima, jer će se tako smanjiti i predrasude.

Šta moja porodica i prijatelji treba da znaju o insulinu?

Sa Vašom bolešću treba da budu upoznati prvenstveno članovi Vaše porodice, uži članovi radnog kolektiva i svi sa kojima provodite najduži period dana.

Ukoliko postoji mogućnost, bilo bi idealno da sa članovima svoje porodice prođete edukaciju na kojoj ćete se i Vi i Vaši najbliži upoznati o Vašoj bolesti i sa onim šta je za Vas najbolje. Članovi Vaše porodice i bliski prijatelji bi trebalo da znaju koje lijekove uzimate i kada,… kakva Vam ishrana odgovara,… kako i kada mjerite šećer u krvi, kolike vrijednosti šećera u krvi su dobre, a koje zahtijevaju da se reaguje… Kako reagovati, ako Vam je potrebna njihova pomoć…

Treba da znaju da Vam se nekad može desiti i pad šećera u krvi, tzv. hipoglikemija. Ukoliko sami ne prepoznate simptome hipoglikemije i na vrijeme ne uzmete čašu soka ili kocku šećera, može se desiti da Vam je potrebna pomoć drugih ljudi. Zato je neophodno da Vaša okolina zna od čega bolujete i da može da vam pomogne. Kroz razgovor ih upoznajte sa simptomima hipoglikemije (preznojavanje, bljedilo, uznemirenost, čudno ponašanje) i šta treba da urade ukoliko to primjete.

I pored početnog osjećaja bespomoćnosti prilikom postavljanja dijagnoze i nakon uključivanja insulina kao vida liječenja, treba da budete sigurni da svaka osoba koja živi sa dijabetesom ima mogućnost da sama pozitivno utiče na tok bolesti. Uz pomoć savremenih oblika liječenja i terapije, većina osoba sa dijabetesom danas može da vodi normalan život.

Svi moduli Edukacijskog audio CD-a ‘’Moj život sa inzulinom’’ za osobe sa dijabetesom su dostupni i na internetu te ih možete poslušati i preuzeti ovdje. Realizaciju ovog edukativnog projekta pomogla je kompanija Novo Nordisk.