Search
web

Erozije zuba – oštećenja koja nisu karijes

Erozije zuba – oštećenja koja nisu karijes

Erozija zuba predstavlja nepovratni gubitak tvrdih zubnih tkiva koji nastaje usljed hemijskog djelovanja kiselina.

Piše: Mr sci Vedran Jakupović, doktor stomatologije

U razvijenim zemljama pojava karijesa – vodećeg oboljenja tvrdih zubnih tkiva, je u padu. Ipak, ubrzan tempo života, promijenjen način ishrane, izloženost stresu i velikom broju fizičko-hemijskih faktora dovode do nastanka različitih nekarijesnih oštećenja na zubima savremenog čovjeka. U grupu oštećenja zuba koji nisu karijes, spada i dentalna erozija, promjena koju nalazimo na zubima djece i odraslih, prisutnih kod gotovo 50% ljudi.

erozija1

Erozija zuba predstavlja nepovratni gubitak tvrdih zubnih tkiva koji nastaje usljed hemijskog djelovanja kiselina. Za razliku od načina na koji nastaje karijes, u nastanku erozija ne učestvuju bakterije i češće se nalazi kod osoba sa dobrom higijenom zuba i usta. Osim naziva dentalna erozija, često se za ovu pojavu koriste termini dentalna korozija ili hemijsko otapanje.

Dentalna erozija je prisutna kod gotovo 50% ljudi

Djelovanjem kiselina mijenjaju se fizičko-mehaničke osobine cakleni (elastičnost, čvrstoća), te ona postaje podložnija trošenju usljed djelovanja i nekih drugih faktora iz usne šupljine. Erozija zuba je kompleksan proces, obzirom da kiseline u usnu šupljinu dospijevaju i izvana i iz samog organizma gdje zavisno od vremena izlaganja zuba kiselini, građi zuba, pljuvačke, te higijene pacijenta, dovode do nastanka erozije. Opisane su i erozije koje se ne mogu objasniti nijednim poznatim uzročnim faktorom.

U unutrašnje izvore kiselina spadaju kiseline iz želuca, koje do površina zuba dolaze usljed poremećaja u jednjaku i želucu (GERB), kod povraćanja u trudnoći, te različitih poremećaja nervnog sistema. Karakteristične erozivne promjene na zubima viđaju se i kod osoba oboljelih od poremećaja hranjenja (anoreksija, bulimija i sl.) čija je pojava značajno povećana u posljednja dva desetljeća.

Vanjski izvori kiselina mogu biti lijekovi, ili mogu biti dijetetske ili profesionalne naravi. Sve vrste hrane i pića sa pH manjim od 5,5 mogu uzrokovati demineralizaciju zuba (npr. agrumi, sirće, jogurt, kisele salate, gazirana pića, sportska energetska pića, vino…). Lijekovi utiču na nastanak erozije na više načina, direktno svojom kiselošću (npr. vitamin C, aspirin) ili izazivanjem sušenja usta (neki lijekovi za alergije, psihijatrijski lijekovi i narkotici). Dehidratacija, sistemske bolesti koje djeluju i na pljuvačne žlijezde, zračenje u području velikih žlijezda slinovnica uticajem na protok pljuvačke djeluju kao dodatni faktori u nastanku erozije. Također, dokazano je da četkanje zuba neposredno nakon konzumacije kiselog pića doprinosi nastanku erozije, te se ne preporučuje barem sat vremena nakon izlaganja kiselim sadržajima. Pretjerana konzumacija alkohola povezana sa povraćanjem može izazvati nastanak erozija zuba.

Dentalna erozija češća je kod osoba sa dobrom higijenom zuba i usta

Profesionalna erozija javlja se kod osoba izloženih industrijskim plinovima koji sadrže kiseline, kao i kiselinama koje se koriste u galvanizaciji i proizvodnji baterija i oružja. Slične promjene nalazimo i kod profesionalnih kušača vina i plivača u bazenima sa većim količinama hlora.

Izrazita erozija zubnih tkiva uzrokuje oštećenja oblika, funkcije i vitalnosti zuba. Površina zuba je izrazito sjajna, glatka i staklasta. Zubi postaju osjetljivi na toplotne, mehaničke i hemijske stimulacije. Jedan od simptoma dentalne erozije je preosjetljivost, koja se očituje pojavom kratkotrajnih bolova u zubu.

Dijagnozu erozije zuba veoma je teško postaviti u ranim fazama oboljenja, obzirom da su simptomi malobrojni. Problem predstavlja i činjenica da u svakodnevnoj stomatološkoj praksi ne postoji uređaj za otkrivanje erozije ili praćenje njenog napredovanja.

young woman doing dental checkup. Dentist is using an angled mirror

TERAPIJA EROZIJE ZUBA

Primarni cilj u terapiji erozivnih promjena zuba je identifikacija i eliminacija faktora koji izazivaju eroziju.

Preventivne mjere

Preventivne mjere kod pacijenata sa utvrđenom erozijom podrazumjevaju savjete o pravilnoj prehrani, stimulaciju protoka pljuvačke, fluoridaciju i odgovarajuće mjere oralne higijene.

Otpornost tvrdih zubnih tkiva može se povećati konzumacijom hrane bogate kalcijumom, fosfatima i puferima (mlijeko, mliječni proizvodi). Savjetuje se završavanje obroka mlijekom ili komadićem sira. Neophodno je smanjiti unos gaziranih i kiselih napitaka, posebno između obroka i pred spavanje, jer je izlučivanje pljuvačke u toku noći reducirano. Kisela pića treba piti brzo ili na slamku, a ne pijuckati i zadržavati u ustima. Za smanjivanje erozivnog potencijala preporučuje se dodavanje iona (kalcija, fosfata i fluorida) u kisele napitke.

Preporučuje se stimulacija protoka pljuvačke upotrebom pastila, bombona i žvakaćih guma bez šećera. Pacijentima sa GERB-om savjetuje se ležanje na višem uzglavlju i izbjegavanje hrane i pića nekoliko sati prije spavanja.

Pravilno provođenje oralne higijene kod ovakvih pacijenata podrazumijeva upotrebu neabrazivnih pasti za zube i mekih četkica, te upotrebu preparata bogatih fluoridima (lakovi, premazi, tekućine za ispiranje usta) koji imaju zaštitni efekat, usporavaju razvoj erozije. Osobe koje su profesionalno izložene djelovanju kiseline trebaju koristiti odgovarajuću zaštitnu opremu za rad.

Restaurativni tretman

Za zbrinjavanje manjih erozija koriste se kompozitni materijali – poznate „bijele plombe“.

Tretman generaliziranih oštećenja je složen, i kod uznapredovalih lezija često zahtijeva multidisciplinaran pristup, što podrazumijeva liječenje zuba, protetsku nadoknadu, te izradu zaštitnih nagriznih udlaga.

Osim dijagnostike i terapije erozivnog oboljenja zubnih tkiva, značaj stomatologa ogleda se i u činjenici da na osnovu promjena na zubima, kao dijela gastrointestinalnog trakta, prvi mogu prepoznati postojanje određenih probavnih poremećaja, te pravovremeno uputiti pacijenta referentnom ljekaru.




web