Svijet u kojem živimo teško je zamisliti bez masovnih medija. Sve je krenulo od pojave štampe, preko radija i televizije do interneta. Postavlja se pitanje kakvu ulogu mediji imaju na odgoj djece.

Pripremila: Jasmina Hadžić

Gledanje obrazovnih emisija kod predškolaraca ima pozitivan uticaj na njihov intelektualni razvoj. Istraživanja su pokazala kako ta djeca kasnije postižu bolje rezultate, više čitaju knjige i pridaju veću važnost obrazovanju.

Pozitivni i negativni uticaji medija

Druga istraživanja pokazala su da gledanje zabavnihprograma (npr. crtanih filmova) odvlači djecu od čitanja ili druženja s drugima, što dovodido lošijih rezultata u školi.

Prema riječima doc. dr. Snježane Šušnjara sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, pojedini sadržaji koji se nude u medijima poput sapunica, realiti emisija ili emisija o preživljavanju uopće nisu bezopasni. Ovakvi sadržaji utiču na maštu djece, na njihovu savjest, na postojeće norme i pravila ponašanja, kao i na njihove odnose prema drugima.

Opsesija internetom

Starija djeca su hipnotizirana novim tehničkim dostignućima i sve više vremena provode na internetu kako bi putem Facebooka i drugih sličnih servisa komunicirala sa svojim vršnjacima s kojima su upravo bila u školi. To je postala opsesija, i djeca koja nemaju kompjuter ili najnoviji mobitel a imaju druge hobije, nisu ‘cool'(interesantni) i ismijavani su kao ‘looseri’ (gubitnici).

Situacija postaje sve ozbiljnija i uskoro ćemo imati djecu ovisnike o internetu s kojima ćemo teško moći komunicirati. Nažalost, i odrasli postaju žrtve novih tehnologija i često se ne znaju nositi s posljedicama novih ovisnosti.

Nekad su najveći problemi bili je li neko zalijepiožvaku na stolicu, jesu li djeca počela eksperimentirati s cigaretama ili su pobjegla s nastave, a danas su to problemi vezani uz drogu, preranu seksualnost, alkoholizam ili dječju pornografiju. Pritom roditelji ne znaju kako se nositi s ovim problemima, kako pomoći djetetu i kome se uopće obratiti za pomoć.

Zadatak roditelja, škole i društva u cjelini jest zaštititi djecu od virtualnog svijeta računala, ograničiti vrijeme izloženosti ovoj napravi i pomoći im da pronađu korisne i dobre stvari u stvarnom zajedničkom druženju. S djecom treba provoditi vrijeme i biti uz njih.

Kako odabrati odgovarajuće sadržaje u skladu sa uzrastom djeteta?

Sadržaje treba prilagoditi uzrastu djeteta, pri tomvoditi računa da ono ne provodi previše vremena pred kompjuterom ili televizijom. Djeca i nesvjesno prate programe koji nisu za njih, zato je vrlo važno da roditelji vode računa o tome koje programe prate kada su djeca u blizini. Također, postoji veza između roditeljskih i dječijih navika gledanja TV-a. Ako roditelji mnogo gledaju TV i djeca će isto. Roditelji bi trebali organizirati zajedničko gledanje TV-a. To je izvrsna prilika za objašnjenje nekih ideja izobrazovnih programa, te prosuđivanje likova i situacija.

Dr. Šušnjara naglašava da je važno držati TV ugašenu toku dana, a uključivati ga samo kad gledamo emisije koje nas zanimaju. Djetetu je potrebno omogućiti druge oblike zabave, igre, boravka na zraku, ali raznolikost i zanimljivost učenja.

Sasvim malu djecu ne treba izlagati nikakvim sadržajima koji promiču nasilje, jer ona ne razlikuju stvarno od izmišljenog.

Djeca do treće godine ne bi uopće trebala gledati televiziju. Dijete će, odrastanjem, kroz bajke, igre, razgovore s odraslima, a kasnije i prikladne sadržaje s televizije, postupno sticati saznanja o dobrim i lošim stvarima i pojavama u životu oko njega, smatra dr. Šušnjara. Djeca smiju gledati, naravno, samo programe za djecu, od kojih većina treba biti obrazovnog karaktera. Programe nasilnih sadržaja treba obavezno izbjegavati.

“Djeca koja provode dosta vremena pred televizijom ili pred kompjuterom, igrajući igrice nasilnog sadržaja, vjerojatno će se ponašati agresivnije od njihovih vršnjaka koji svoje vrijeme provode u drugim aktivnostima”, smatra dr. Šušnjara.