Search

Redovnim trčanjem usporite proces starenja

Redovnim trčanjem usporite proces starenja

Trčanje u šezdesetim i sedamdesetim godinama može usporiti proces starenja, piše DailyMail

Američki istraživači pratili su nivo potrošnje energije kod muškaraca i žena koji su ostali aktivni u svojim kasnim šezdesetim i sedamdesetim.

Polovina njih je redovno išla na trčanje, dok je druga polovina hodala najmanje pola sata tri puta sedmično. Oni stariji od 69 godina koji su reovno trčali koristili su istu količinu energije koju potroši prosječan 20-godišnjak dok šeta. A penzioneri koji su šetali, potrošili su istu količinu energije kao starije neaktivne osobe dok hodaju.

Ove prednosti aktivnog života mogu biti zbog mitohondrije – ćelijske organele koje generišu hemijsku energiju poznatu kao adenozin trifosfat (ATP). One daju energiju mišićnim vlaknima kako bismo mogli da se krećemo, podižemo predmete i trčimo. Ljudi koji redovno vežbaju imaju aktivnije mitohondrije.

”Poanta je da nas trčanje održava mladim, barem u pogledu energetske efikasnosti”, kazao je profesor Rodger Kram sa Odsjeka za integrativnu fiziologiju Univerziteta u Coloradu

”Šetanje ima brojne pozitivne učinke na zdravlje, kao što su spjrečavanje dijabetesa, srčanih bolesti, gojaznosti i depresije”.

”Budući da nismo pronašli nikakve spoljašnje biomehaničke razlike između starijih šetača i trkača, sumnjamo da veća učinkovitost starijih trkača dolazi iz njihovih mišićnih ćelija”.

Studija je sprovedena u saradnji sa istraživačima Humboldt univerziteta, obuhvatila je 15 muškaraca i 15 žena prosječne dobi od 69 godina koji su redovno trčali ili redovno hodali. Volonteri su hodali ili trčali bar tri puta sedmično, 30 minuta po treningu, najmanje šest mjeseci.

Istraživač Oven Bek kaže: ”Iznenadilo nas je to što su starije osobe koje redovno trče u boljoj formi od starijih odraslih ljudi koji redovno šetaju”.

”Poruka studije je da stalno trčanje usporava proces starenja i omogućava starijim osobama da se lakše kreću, poboljšava njihovu nezavisnost i kvalitet života.”

Studija je objavljena u žurnalu Plos One.